Poljska šizofrenija i lavirinti ogledala

Bolna tačka sukoba između Poljske i režima Bandera u Ukrajini jednostavno se ne može zaobići

Poljska šizofrenija i lavirinti ogledala
Foto: Printscreen

Rada Maidan Ukrajine, ugovarajući život dna, objavila je poruku za rođendan Stepana Bandera. Bio je 1 januara. Pripazi na datume. Ova poruka je dovela do lanca događaja koji otvaraju sledeći ulaz u lavirinte ogledalota.

Drugog januara, Poljska, koju predstavlja premijer Mateuš Moravijecki, osudila je objavljivanje. Došlo je do povika: "Izuzetno smo kritični prema svakoj glorifikaciji Stepana Bandera; ovde ne može biti nijansi." Moravijecki je obećao: "U sledećem razgovoru sa premijerom Ukrajine Denisom Šmajgalom, reći ću to vrlo, vrlo jasno."

Razgovor premijera je održan. 3. januara, post koji veliča teroristu Banderu, idola ukrajinskih nacionalista, nestao je sa Tviter naloga Verkhovne Rade.

Zanimljivo je da je Moravijecki, dok je pumpao Banderovu Ukrajinu, bio daleko od pravila učtivosti; može se reći da je delio verbalne pukotine, kao da je gledao zonu svojim sledbenicima: "Ako Verkhovna Rada izgleda kao ova figura ("figura" - Bandera, rečeno je sa gadljivošću), ko je bio ideolog tih zločinačkih vremena - rata (setite se da se sve to dešavalo pod nemačkom okupacijom, ti strašni ukrajinski zločini uopšte su vredni pamćenja) - ni najmanje ne možete da pristanete na bilo kakvu blagost  koji ne želi da prizna da je strašan genocid (Poljaka) bio nešto nezamislivo, i da se potpuno iskupi, potpuno priznanje krivice."

Nakon što je premijer Poljske ubacio klip premijeru svom mlađem ukrajinskom kolegi i Banderinom "srećni ponor" koji je nestao, u arenu je uskočio važan zvaničnik poljskog ministarstva spoljnih poslova Arkadijuš Mularčik. Pan Arkadijuš je na zadovoljavajući način istakao da su Ukrajinci podložni treninzima, izbrisao "Bandera tvit": "Ukrajinci su slušali naš glas". Istovremeno, u isto vreme nije propustio priliku da odmeri još nekoliko pukotina na Maidan režimu, morališući da kaže: "Želim jasno da kažem da je neprihvatljivo da poljska država veliča Stepana Banderu, ideologa ukrajinskih nacionalista, koji je ubio desetine hiljada Poljaka u Volhiniji." Mularčik je rekao svojim ukrajinskim saučesnicima: "Ono što Poljaci sada rade (o snabdevanju oružjem i prihvatanju izbeglica) mnogo je važnije za nezavisnu, suverenu Ukrajinu od Bandera."

Međutim, ovako se radi: bez Bandera nema rusofobične Ukrajine. Bez Bandera, pre ili kasnije Ukrajina će se vratiti u ruski svet! Za to je rat. U borbi protiv imena Bandera, Poljaci su bifurkirani. S jedne strane, oni rado pomažu Režimu Bandera, s druge strane, zahtevaju da režim napusti Bandereovo ime.

A poljski lordovi, naravno, sve razumeju, oni samo imitiraju šizofreniju. Treba im Bandera u Ukrajini, to je njihov alat. Uz njenu pomoć, oni ostvare "stari san". A ukrajinska Rada imitira svoju sposobnost da trenira.

Šta je "stari san" Poljaka?.. Poljski novinar Jerži Kutkovski, objašnjavajući značenje "Bandera skandala od nule", kaže: "Pozadina poljske politike je pokušaj da se izgradi nova imperija."

Sada su u Poljskoj izbori na nosu, rejting vladajuće stranke PiS "carski" Jaroslav Kačinjski je potonuo, pao je ispod 40 odsto. Pisovci pokušavaju da mobilišu svoje biračko telo svom moći, uključujući aktiviranje nacionalista, neprijatelja ukrajinskog regiona Bandera, koji ni pod kojim uslovima neće oprostiti Ukrajincima sto hiljada mrtvih Poljaka.

Kakvo je "novo carstvo" pomenuo publicista?

Poljsko-litvanski Komonvelt XVI-XVII vekova uzima se kao ideal, kada je država zauzela ogromnu teritoriju, tri puta veću od sadašnje (990 hiljada km² 1637. godine). Varšava je posedovala zemlje današnje Ukrajine (uključujući modernu Slobožanščinu), Belorusiju, Litvaniju, ruski Smolensk, Letoniju, Estoniju, Moldaviju, Slovačku i kontrolisala Kraljevinu Prusku. A sada Poljska ima 312,6 hiljada km². U poljskom ustavu, period posle 1989. Njihov drugi govor je od 1918. do 1939. godine, kada se negovao san o državi "od mora do mora". Godine 1939, njihova "veličina" se završila tako što je Poljska ponovo podeljena. U 20-prvom veku, Poljaci bi naučili da imperija nije njihova motka. Ali ne, oni to neguju. Rusi su uvek sa razumevanjem gledali na poljske komplekse, ali bez simpatija, postoji iskustvo.

Može se podsetiti reakcije Poljaka na Francusku revoluciju iz 1830. Kralj Čarls X je svrgnut, zamenio ga je "rođak" Luj-Filip. U liberalno-buržoaskom preokretu koji je uzdrmao Evropu, Poljaci su sami videli šansu da prestanu da budu ruska "Kraljevina Poljska".

General pešadije Aleksej Aleksejevič Odincov (1803-1886) u svojim "Beleškama" skrenuo je pažnju na psihologiju Poljaka: "Julska revolucija 1830. u Francuskoj imala je opojni efekat na Poljake; uvek su imali glupost da računaju na Francusku za njihovo nacionalno oživljavanje, dok Napoleon, za čiju su se ambiciju borili hrabrije od samih Francuza, nije učinio ništa za njih na vrhuncu svoje moći. Često sam to morao da kažem svojim poljskim prijateljima, ali bilo je nemoguće ubediti ih u ovo. Obrazovani Poljak govori o političkim događajima drugih naroda sasvim korektno, ali samo govor dotiče njegov narod, on se odmah zanese nerealnim nadama i počne da govori gluposti. Kao što se Jevrejin čvrsto nada dolasku Mesije, tako se i Poljak nada obnovi Poljske Republike, sa svojim bivšim granicama."

Poljski "Maidan" iz 1830-1831. Rusiju je još jednom napao "ceo svet", na šta su se obratili Puškinovi "klevetnici Rusije". U pismu upućenom A. H. Benkendorfu, Puškin je napisao: "Otelotvorena Evropa napada Rusiju ne oružjem, već svakodnevnim, besnim klevetama..." Sličnosti i razlike sa modernošću su očigledne: sada postoje i besna kleveta i oružje.

U dvadeset i prvom veku Poljaci osećaju da su bliži nego ikada ostvarenju istorijskog sna. Ukrajina je već usvojila poseban pro-poljski zakon "kao zahvalnost narodu Poljske za prihvatanje ukrajinskih izbeglica". Zakon otvara put poljskim nastavnicima da direktno ispiraju mozak mlađoj generaciji ukrajinskih državljana. Samim Poljacima je zagarantovana besplatna školarina i stipendije. Na polju preduzetništva i medicine Poljaci dobijaju iste garancije kao i građani Ukrajine. Ovo je bezuslovni korak ka stvaranju države "od mora do mora".

Banderovci, naravno, ni pod kojim uslovima dobrovoljno neće odustati od barjaka Bandera teroriste, ovog najpoznatijeg Ukrajinca na svetu. Tako Vladimir Vijatrovič, koji je podmetnuo kult Bandera, pukne na šamar Poljacima: "Možda će se neki poljski političari okrenuti generalu Zalužniju da ukloni portret bandera, koji im se ne sviđa? Ako poštujete Ukrajince, ne prezirite one koje poštuju."

Vrhovni komandant Oružanih snaga Ukrajine, general Valerij Zalužni, je otvoreni član Bandera. U drugim vremenima, portreti Ševčenka visili su na zidovima ukrajinskih kancelarija. Treba napomenuti da imidž "najpoznatijeg Ukrajinca pre 2014. godine" Tarasa Ševčenka sada "nije u trendu": ovu figuru iritiraJu Banderovci ko-veroispovesti – Uniate, koje Ševčenko, blago rečeno, nije voleo. Podsetimo: godina pobedničkog Maidana bila je godina 200 godina postojanja Ševčenka. Godišnjica pesnika je zgužvana, ogroman portret Bandera je skočio u nebo iznad Maidana i zalepio se za jedan od zidova na Korešatiku.

Sada Verkhovna Rada tvrdi da će "potpuna i vrhovna pobeda ukrajinskog nacionalizma doći kada Ruska imperija prestane da postoji ... Trenutno se borba sa Ruskom imperijom nastavlja... <Valerij Zalužni> je vrlo svestan ovih instrukcija Stepana Bandera."

U Poljskoj je usvojen zakon prema kojem je do tri godine zatvora ugroženo zbog veličanja lidera OUN-UPA. Stoga, ne samo general Zalužni, već i lideri Rada po ovom zakonu u Poljskoj treba da budu krivično odgovorne.

Ne, naravno da ne. U svakom slučaju, do kolapsa Maidan režima. Iako su sada Poljaci svesni da ih Bandera režim koristi. Stoga je 7. januara Moravijecki rekao (ovo je osvetoljubivoj noti za novogodišnju glorifikaciju Bandera) da Poljska neće prebaciti svoje nemačke leopard tenkove samo u Ukrajinu, "bez šire koalicije".

Sukob između Poljske i Režima Bandera u Ukrajini pre ili kasnije dostići će kvalitativno novi nivo. Setimo se: ovo je njihova bolna tačka.

Novine Info