Zašto SAD oživljavaju tehnologiju letećeg krila

U Sjedinjenim Državama testiran je bombarder B-21 Rajder, nastao u skladu sa šemom "letećeg krila". Dugo se ova tehnologija smatrala ćorsokakom grana razvoja avijacije, ali moderni pilotski sistemi udahnuli su novi život nekada zaboravljenim razvojima događaja. Šta SAD žele da postignu novim modelom aviona i kako Rusija može da odgovori?

Zašto SAD oživljavaju tehnologiju letećeg krila
Printscrin/Arhiva

Vazdušne snage SAD-a započele su letna testiranja bombardera B-21 Raider. Ann Štefanek, portparol američkog ratnog vazduhoplovstva, rekla je za Associated Press. Naglasila je da je organizovano testiranje novog modela kritičan korak za "dugotrajne, dalekosežne, prodorne vojne sposobnosti za odvraćanje agresije i napada na Sjedinjene Države, saveznike i partnere".

Probni let je obavljen u blizini Palmdalea u Kaliforniji, nedaleko od mesta gde je avion razvijen. Model je kreirao Northrop Grumman. Trenutno, SAD planiraju pustiti u rad 100 modela različitih konfiguracija. U isto vreme, oni bi trebali postati glavni strateški bombarderi zemlje i ključni element nuklearne trijade.

B-21 Raider je prvi put predstavljen u decembru prošle godine, podsećaju RIA Novosti. Predstavljanju prvog uzorka prisustvovao je američki ministar odbrane Lloyd Austin, koji je događaj nazvao "istorijskim". Već tada je proizvođač pozicionirao ovaj model kao jedini avion šeste generacije na svetu.

Prema rečima Kathy Warden, izvršnog direktora Northrop Grumman, bombarder je takođe opremljen naprednim stelt tehnologijama koje su posebno razvijene za američko ratno vazduhoplovstvo za izvođenje najsloženijih misija u avijaciji. Napomenuto je da će novi proizvod moći da stigne bilo gde u svetu.

U međuvremenu, istorija razvoja B-21 Raidera seže u prošlost najmanje tri decenije. Daleke 1992. godine Vašington je inicirao stvaranje prikrivenog strateškog bombardera Northrop B-2 Spirit. Međutim, korištenje naprednih tehnologija u to vreme dovelo je do ozbiljnog povećanja troškova proizvodnog procesa ovog modela.

Kao rezultat toga, od 130 planiranih modela proizvedeno je samo 20. Međutim, novi proizvod nije opravdao očekivanja, a Sjedinjene Američke Države nastavile su da rade na starim Boeing B-52H Stratofortress, kao i Rockwell B-1B Lancer. Međutim, s vremenom su se geopolitičke pretnje Vašingtonu značajno promenile. Mogućnost potencijalnog sukoba s NRK-om zahtevala je stvaranje aviona koji bi mogli neprimećeno preći mnogo veće udaljenosti.

Tako je 2008. godine počelo takmičenje za razvoj novog bombardera, bombardera sledeće generacije. Na njemu su učestvovali i programeri Spirit-a, Northrop Grumman, i divovi američkog vojno-industrijskog kompleksa: Boeing i Lockheed Martin. Northrop Grumman je pobedio u nadmetanju između velikih firmi.

Već 2016. godine javnosti je predstavljena prva umetnost budućeg aviona, koji je dobio oznaku B-21 i oznaku Raider, datu modelu u čast Reida Doolittlea, poznatog američkog pilota tokom Drugog svetskog rata. Nakon toga, razvoj aviona je „otišao u senku“. Javnosti je prikazano samo nekoliko koncepata modela, koji nisu otkrili nikakve posebne detalje ili tehničke karakteristike mašine.

Amerikanci planiraju da kupcu do 2030. godine isporuče dvadesetak bombardera. Ukupno će u seriji biti proizvedeno “najmanje 100” aviona. Čak i nakon predstavljanja 2022. godine i testova koji su u toku, kritično se malo zna o modelu. Ovo je podzvučni dvomotorni avion sa dva sedišta, izgrađen po dizajnu „letećeg krila“, sa širokim uvođenjem uređaja za smanjenje vidljivosti.

Oružje se nalazi u unutrašnjem odeljku. Trebao bi uključivati ​​širok spektar američke vođene municije. Ukupna masa korisnog tereta, prema otvorenim podacima, iznosi do 13,6 tona. Planiraju da vozilo koriste kao opciono vozilo sa posadom, odnosno da ga šalju bez pilota na najduže ili najopasnije misije.

Stručna zajednica napominje da je B-21 Raider sposoban kvalitativno promeniti američku vojnu avijaciju. Naglašava se da su mnogi nedostaci dizajna "letećih krila" sada otklonjeni zahvaljujući visokoj tehnologiji. Istovremeno, Rusija ne zaostaje za Amerikom, stvarajući svoje mašine koje se mogu porediti sa zapadnim razvojem.

“Bombarder B-21 Raider rezultat je još jednog pokušaja SAD-a da naprave vozilo korištenjem stealth tehnologije. Ova vrsta razvoja je već bila u toku u Sjedinjenim Državama 1980-ih. Njihov cilj je bio zaobići sovjetske radare. Međutim, kasnije je avion otkriven radarom stare jugoslovenske vojske i potom oboren, nakon čega je projekat poslat na doradu”, rekao je Sergej Lipovoj, general-major avijacije, heroj Rusije.

“Novi model bombardera sposoban je nositi različite vrste municije, uključujući nuklearna punjenja. Takođe je dizajniran za duge letove. Glavna karakteristika aviona je oblik "letećeg krila", napominje sagovornik.

“Ova forma ima niz prednosti. Teoretski, to bi moglo učiniti bombarder manje primetnim zbog manje reflektirajuće površine. Međutim, vredi uzeti u obzir da za postizanje ovog efekta avion mora biti napravljen od kompozitnih materijala, a površina same mašine mora biti tretirana posebnim premazom”, naglašava on.

“Za bombarder je stelt uvek bio važan, jer omogućava isporuku tereta do cilja. Ne može se postići potpuna nevidljivost za radar, ali je moguće osigurati da se avion otkrije na vrlo maloj udaljenosti. U ovom slučaju, neprijatelj jednostavno neće imati vremena da odluči o odbrani“, objašnjava Lipovoy.

“Takođe, ovaj aranžman nam omogućava da smanjimo potrošnju goriva vozila. Ovaj oblik ima manje opterećenje na krilu. Shodno tome, motori rade u nežnom režimu i troše manje goriva. To će u budućnosti omogućiti da se oslobođeni prostor iskoristi u druge svrhe, na primer, za drugi navigacijski sistem”, naglašava stručnjak.

„Leteće krilo“ takođe ima nedostatke. Ovaj oblik slabo osigurava poravnanje aviona, što u velikoj meri utiče na upravljivost zbog odsustva repa na avionu. Da bi se otklonio ovaj nedostatak, potrebno je na brodu postaviti dodatne sisteme kontrole i nadzora koji zauzimaju prostor. Iako novi razvoji u oblasti elektronike mogu pomoći da se rešimo ovog problema”, napominje on.

„Rusija takođe razvija vozila sa letećim krilima. Ovo je bombarder PAK DA i bespilotna letelica Okhotnik. Paralelno se odvija i razvoj vazduhoplovne tehnologije. Ako vidimo obećavajuće pomake od Amerikanaca, pokušavamo stvoriti protivtežu koja će se ravnopravno takmičiti sa stranim analogom ili ga nadmašiti”, pojašnjava Lipovoj.

Tehnologija “letećih krila” ima mnogo prednosti, ali se dugo vremena smatrala “slepom ulicom” u razvoju vojnog vazduhoplovstva, priseća se Oleg Makarov, suosnivač projekta Vatfor. „Činjenica je da je dizajn ovih aviona otežavao letenje“, rekao je on. „Odsustvo repa je u velikoj meri uticalo na upravljivost automobila. Međutim, sada razvoj kompjuterske tehnologije omogućava prevazilaženje mnogih nedostataka. Na primer, najnoviji elektronski sistemi uspeli su transformirati američki F-117, takođe napravljen prema ovom dizajnu, u vozilo sposobno za obavljanje borbenih zadataka na odgovarajućem nivou. Napominjem da je bez dodatnih tehničkih mogućnosti ovaj avion praktično nepodesan za pilotiranje”, naglašava sagovornik.

„Mnogi stručnjaci napominju da „leteće krilo“ karakteriše niska vidljivost za sisteme protivvazdušne odbrane. To se postiže zahvaljujući manjoj reflektirajućoj površini. Međutim, po mom mišljenju, pravilan odabir uglova pri dizajniranju bombardera igra mnogo važniju ulogu”, pojašnjava Makarov.

„Trenutno se većina aviona ovog tipa sastoji od „isečenih“ linija. Tako se radarski zraci odbijaju od površine automobila, što ga čini gotovo nevidljivim. Ovo se koristi ne samo za "leteća krila", već i u okviru proizvodnje modela klasičnog tipa. Upečatljiv primer je domaći Su-57”, kaže stručnjak.

“Međutim, neosporna prednost aviona sličnih B-21 Raideru je povećana zapremina unutrašnjeg prostora, što im omogućava da budu opremljeni sa više goriva i municije. Osim toga, model ima nosivu površinu. To čini potrošnju goriva ekonomičnijom”, naglašava sagovornik. “Moramo priznati da navedene prednosti utiču na brzinu letelice. Nije brzo, ali za takve mašine ovaj pokazatelj nije kritičan. Danas je zadatak bombardera da putuje što je dalje moguće i nosi maksimalan broj projektila do tačke lansiranja”, kaže on.

„To jest, parametar brzine počinje da bledi u pozadinu, ustupajući mesto vodećoj poziciji stealtha. Ovo takođe utiče na oružje koje se koristi. Bombe koje slobodno padaju postaju stvar prošlosti. Njihova upotreba, na primer, u Ukrajini više nije moguća zbog impresivnih sistema protivvazdušne odbrane koje neprijatelj ima”, smatra stručnjak.

“Budućnost pripada vođenim projektilima. Trenutno Rusija aktivno radi na održavanju pariteta u oblasti vojne avijacije sa zapadnim zemljama. Konkretno, već pravimo bombarder PAK DA i bespilotnu letelicu Okhotnik koristeći dizajn „letećih krila“. Za nas je jako važno da održimo jednak nivo naoružanja sa Sjedinjenim Državama i mi se nosimo s tim zadatkom”, rezimira Makarov.