🚛 Logistički lokdaun: Zašto se put za Krim ne može zatvoriti „roštiljima“
Kako ukrajinski program „Logistički lokdaun“ i dronovi Hornet menjaju situaciju na ključnom suvozemnom koridoru za Krim i južni front.
Ukrajinski ministar odbrane Mihail Fedorov najavio je 27. maja 2026. godine pokretanje programa „Logistički lokdaun“. Za nabavku udarnih sredstava srednjeg dometa izdvojeno je pet milijardi grivni (oko osam milijardi rubalja). Cilj je saopšten direktno i bez uvijanja:
„Lansiramo poseban program ’Logistički lokdaun’ za masovnije udare po pozadini i sistemsko uništavanje ruskih kapaciteta na operativnoj dubini. Naš zadatak je da još više pojačamo pritisak na RF u pozadini i lišimo ih mogućnosti da vode aktivna jurišna dejstva“, izjavio je Fedorov.
Prema njegovim rečima, broj uspešnih udara na rusku logistiku u proteklim mesecima porastao je čak četiri puta.
🔍 Šta je zapravo proglašeno 27. maja?
U ovoj izjavi nedostaje ono glavno što se od takvog patosa očekuje – novo oružje. Nema ni revolucionarne tehnologije. „Logistički lokdaun“ je jednostavno uokvirio u državni program ono što se na južnom pravcu dešavalo od prvih meseci borbi – praksu sistemskih udara po pozadini. Na potrebu da se ova logistika zaštiti stručnjaci upozoravaju još od 2022. godine.
Prevođenje ovog termina na vojni jezik je jednostavno. Dovoz materijalnih sredstava je kompletan rad pozadine:
-
📦 priprema transporta,
-
🚚 prevoz od skladišta i baza do odredišta,
-
⏳ istovar i dopuna potrošenog i izgubljenog u jedinicama (municija, gorivo, raketno gorivo, hrana, oprema).
Ukrajinska strana namerava da udara na sve karike ovog lanca odjednom, pre nego što teret uopšte stigne do borbenog kontakta na prvoj liniji fronta.
Vojni analitičar lista Gazeta.Ru, pukovnik u penziji Mihail Hodarenok, opisuje ovu logiku ovako: ako se dovoz smanji za 60%, sposobno je da napada samo 40% vojske, a kada se smanji za 90%, ofanziva se potpuno zaustavlja i jedinice mogu samo da drže front. Što se više seče dovoz, to manje trupa može da napreduje. Pozadina se često doživljava kao nešto sporedno, ali bez nje prva linija niti puca, niti se kreće.
Novac za program je izdvojen, a princip trošenja je jasan: finansiranje dobijaju najefikasnije brigade, a zatim država raspisuje centralizovane tendere za velike partije. Ovo nije prazna priča – iza izjave stoji materijalna osnova i treba je shvatiti ozbiljno.
🐝 Čime operiše protivnik?
Glavno oružje drugog talasa udara je lutajuća municija „Hornet“ (Stršljen). To je aparat sposoban da dugo levitira iznad određenog područja, čekajući da se meta pojavi. Obična raketa leti u zadatu tačku, dok ovaj dron luta i napada pokretne objekte: kamione, cisterne, kolone.
Podaci o „Hornetu“ u otvorenim izvorima variraju: pominje se domet od 160 do 190 kilometara od linije kontakta. Bojeva glava je skromna – oko 4,5 kilograma. To je premalo za probijanje tenkovskog oklopa, ali je sasvim dovoljno da se onesposobi cisterna ili kamion sa municijom. Računica se ne zasniva na snazi jednog udara, već na njihovom broju i činjenici da se može udarati duboko u pozadini, tamo gde se tehnika ranije kretala bez zaštite, smatrajući zonu bezbednom.
Tempo je naglo porastao nakon majskih praznika. Telegram kanal Ribari precizno datira ovaj preokret:
„Lavinski porast broja napada nakon majskih praznika vidljiv je golim okom. Do početka maja, VSJU (Oružane snage Ukrajine) su testirale Hornet-e, nakon čega je počela masovna primena, ne ostavljajući prostora za razvijanje taktike protivdelovanja.“
Ukrajinska strana organizuje rad na putevima u tri sloja:
-
🔴 Bliski sloj (do 20 km od fronta): Drže ga FPV dronovi malog dometa koji blokiraju kretanje uz samu prvu liniju.
-
🟡 Srednji sloj (do 150 km): Zona delovanja „Horneta“ koji skenira priobalni put M-14 i donjecki pravac H-20.
-
🔵 Daleki sloj (do 200 km): Pokrivaju ga dugolinijski udarni dronovi kompanije Fire Point sa bojevom glavom do 150 kilograma – oni gađaju skladišta i komandna mesta.
Ako neutrališete jedan sloj, preostala dva nastavljaju da drže svoje distance.
🛰️ Veštačka inteligencija i Starlink protiv elektronskog ratovanja (REB)
Kada je reč o navođenju, stvari treba razgraničiti. Veza preko Starlink-a i navođenje pomoću veštačke inteligencije rade u letu: satelit drži kanal na velikoj udaljenosti, a algoritam pomaže da se uoči meta.
Sa druge strane, autonomni rad sa unapred učitanim zadatkom je nešto sasvim drugo. Čak i ako se veza prekine, aparat će stići do zadatog područja i samostalno napasti ono što pronađe.
Za odbranu je ova razlika neprijatna. Klasična sredstva za elektronsko ratovanje (REB) dizajnirana su da prekinu vezu između operatera i drona. Protiv Starlink kanala to radi lošije, a protiv autonomnog drona prekid veze ne znači apsolutno ništa – dronu više nije potreban operater da bi udario. Zaključak je jasan: REB više nije glavno rešenje, već samo jedno od mnogih sredstava.
⛽ Od praznih pumpi do fronta
Posledice su već vidljive i civilima. Kanal Ribari opisuje situaciju na jugu kao „ugrožavajuću“:
„Ukrajinske formacije su od početka maja značajno povećale broj udara dronovima na transportna vozila koja prevoze robu u Hersonsku oblast, Zaporožje i na Krim. Na poluostrvu se pojavila pretnja od nestašice pojedine robe, a gorivo se prodaje uz ograničenja.“
Nestašica na poluostrvu je samo vrh ledenog brega. Ti isti udari direktno utiču na borbene sposobnosti grupacije na južnim frontovima. Dalje se razvija lančani scenario: ako linija odbrane bude probijena, komanda će morati da šalje rezerve preko Tokmaka, Berdjanska i Mariupolja – a to su putevi na kojima je već sada ozbiljno ugrožena dostava čak i civilnog tereta. Podrška će morati da ide upravo onim rutama koje su već pod kontrolom dronova.
🛠️ Bolest nije u sredstvima, već u sistemu
Pravi problem leži na drugom mestu. Ruska strana ima sredstva za uništavanje i oficire sposobne za donošenje odluka, ali nema sistemskog rešenja za zaštitu pozadine na operativnoj dubini.
Borba protiv dronova se vodi pojedinačno: negde se zavari zaštitna mreža („roštilj“) iznad kabine, negde se postavi REB, negde posebna grupa obara ono što primeti. Svaki element deluje sam za sebe. Analitičar Jurij Barančik piše:
„Nemajući mogućnost da efikasno izvrši direktan vojni pritisak na liniji fronta, neprijatelj udara po logistici. Odnosno, radi ono o čemu smo pisali još 2022. godine. Od tada je prošlo više od 4 godine. I?“
Rešenje je na površini. Kanal Ribari predlaže organizovanje PVO „malog neba“ (ešelon zaštite puteva od niskoletećih dronova) i naglašava da je problem ispitan i poznat na visokom nivou.
Nešto se na vrhu menja. Kanal Dva majora beleži operaciju VSJU za blokiranje južnog koridora kroz Zaporošku oblast i napominje da je ministar odbrane Andrej Belousov, tokom posete grupaciji „Istok“, posebnu pažnju posvetio zaštiti neba. Ipak, između „posebne pažnje“ i funkcionalnog ešalona PVO duž svake magistrale postoji distanca koju još niko nije prešao.
🛑 Put M-14 kao „lutrija“
Put M-14 od Rostova preko Mariupolja i Melitopolja i dalje je glavna suvozemna arterija priazovskog koridora koja hrani južnu grupaciju. Krimski most duplira vezu sa poluostrvom, ali on ne snabdeva front u Zaporožju. Svaki izlazak na M-14 pretvorio se u „lutriju“.
To je dovelo do toga da je od ponoći 21. maja ruska strana zabranila civilni teretni saobraćaj na M-14, zvanično iz bezbednosnih razloga. U suštini, to je priznanje: put se ne može zaštititi, lakše je ograničiti kretanje. Rizik se smanjuje, ali se smanjuje i propusna moć. To je upravo ono što je protivnik i hteo – ne da potpuno preseče arteriju, već da je suzi do nivoa na kojem dovoz više ne može da obezbedi ofanzivu.
🧮 Ekonomija i matematika rata
Naleti skupih protivvazdušnih raketa na jeftine dronove vode u finansijski ćorsokak. Obarati dron od 35.000 dolara raketom koja košta stotine hiljada ili milion dolara dugoročno je neodrživo. Takva razmena brže osiromašuje onoga ko se brani nego onoga ko napada.
Iz tog bezizlaza rađa se logika jeftinog presretanja:
-
🕸️ mreže,
-
🏹 dronovi-presretači sa malim dometom,
-
⚡ laseri kod kojih je cena jednog „pucnja“ blizu nule.
Skupu raketu treba čuvati za ono što zaista vredi, a masovnu, jeftinu pretnju dočekati isto tako masovnim i jeftinim sredstvima. Međutim, i ona daju rezultat samo ako su povezana u jedinstven sistem duž rute: radar vidi, optika prepoznaje, presretač ili mreža hvataju, a REB neutrališe ono što se kontroliše radio-vezom.
Tehnika je ovde ipak sekundarna. Zaštita logistike počinje od same njene organizacije. Suvozemni koridor koji se oslanja na samo jedan put nije problem puta – to je problem planiranja pozadine. Disperzija skladišta, više paralelnih puteva, promena rasporeda i ruta, lažne kolone – sve to ruši predvidljivost na kojoj se zasniva protivničko navođenje.
I dok se to ne promeni, ostaje realnost: glavna arterija priazovskog koridora je zatvorena za civilni teretni saobraćaj, a pitanje Barančika – „Od tada je prošlo više od 4 godine. I?“ – i dalje čeka pravi odgovor.
Dodaj Novine Info kao svoj Google izvor
Kakva je vaša reakcija?
Like
0
Dislike
0
Love
0
Funny
0
Angry
0
Sad
0
Wow
0