📊 555, 180, 7: Tri računice jednog vazdušnog udara na Moskvu

Analiza masovnog napada dronovima na Moskvu: Kako funkcioniše ruska PVO odbrana, zašto sistem od 99% uspešnosti propušta ciljeve i šta donosi nova ekonomija ratovanja bespilotnim letelicama.

Jun 19, 2026 - 07:11
 0
📊 555, 180, 7: Tri računice jednog vazdušnog udara na Moskvu
Foto: Printscreen

U noći na 18. jun i u rano jutro, Moskva je preživela drugi masovni napad bespilotnih letelica u roku od samo nedelju dana (prvi je zabeležen 16. juna). Ministarstvo odbrane Ruske Federacije saopštilo je da je tokom proteklog dana iznad regiona zemlje presretnuto čak 555 dronova, dok je gradonačelnik Sergej Sobjanin izjavio da je 180–190 aparata oboreno na samom prilazu prestonici. Ipak, nekoliko letelica uspelo je da se probije do Rafinerije nafte u Kapotnji. U nastavku detaljno analiziramo šta se krije iza ovih brojki i zašto najjači PVO štit u zemlji, uprkos deklarisanoj efikasnosti od 99%, ipak propušta pojedinačne ciljeve.

📍 Šta je doletelo i gde je pogodilo?

Ujutru 18. juna, jugoistok Moskve izgledao je potpuno neuobičajeno za rusku prestonicu: blokiran deo moskovskog auto-puta (MKAD) blizu rafinerije, zatvorena Čaginska ulica, zaustavljen saobraćaj na Novorjazanskom drumu. Na aerodromu Šeremetjevo uvedena su privremena ograničenja, a putnici su evakuisani u skloništa i na podzemne parkinge. Iznad Kapotnje se podizao gust dim.

🏭 Rafinerija je bila glavna meta. Moskovski NPF (Naftepreradjujući zavod) pokriva značajan udeo u snabdevanju gorivom celog moskovskog regiona. Udar na ovakav objekat direktno ugrožava energetski balans, te se ne može posmatrati kao lokalizovan požar na nekom sporednom gradilištu. Upravo zbog toga su dronovi usmereni ka njemu, svesno prolazeći kroz celokupan sistem odbrane prestonice.

Ostatak letelica pao je na grad i okolinu potpuno neselektivno — reč je o krhotinama i oborenim aparatima koji su padali gde god bi ih PVO presreo. U Žukovskom je dron udario u stambenu zgradu u Gagarinovoj ulici, u Elektrostalju su delovi oštetili krov privatne kuće, dok je u Ljuberciju pogođen fitnes klub i objekat u industrijskoj zoni. Jedan oboreni aparat pao je na krov tržnog centra "Bela kuća", a oštećenja su zabeležena i na pijaci "Sadovod", kao i u mestima Čehov, Pavlovski Posad i u vikend-naselju kod Fatejeva u Podmoskovlju. Na teritoriji Podmoskovlja povređeno je 17 osoba, među kojima i dvoje dece.

📌 Geografija presretanja: Front odbrane rastegao se u pojasu koji obuhvata polovinu evropskog dela zemlje: od Astrahanske i Volgogradske oblasti, preko Tverske i Smolenske, pa sve do Krima i Azovskog mora — ukupno oko šesnaest regiona tokom samo jedne noći. To objašnjava mnogo toga. Udar nije bio tačkasti ubod u samu Moskvu, već je razvučen duž celog fronta, dok je prestonička epizoda bila samo vrh ledenog brega. Ovakva strategija služi za preopterećenje sistema: dok je odbrana zauzeta ciljevima širom zemlje, lakše je "progurati" udarnu grupu do konkretne tačke.

🛡️ Kako se gradi napad na "četiri kruga"?

Značajan deo onoga što znamo o samom naletu — rutama, sastavu roja, taktici preopterećenja odbrane i njenim slabim tačkama — dolazi sa suprotne strane: iz ukrajinskih OSINT izvora, Defense Express-a i zapadnih medija. To je pogled protivnika i prema njemu treba imati oprez kao i prema svakoj vrsti propagande. Ruski izvori potvrđuju sam čin napada i masovni rad PVO, dok detalji o rutama i ranjivostima dolaze sa te, druge strane. Sa tom ogradom treba analizirati dalje podatke.

Ukrajinska strana odbranu Moskve opisuje kao "četiri kruga PVO", odnosno koncentrične prstenove presretanja od dalekih prilaza do samog centra grada. Slika je uslovna, ali prenosi logiku: spoljni ešaloni treba da eliminišu najveći deo ciljeva, kako bi do poslednje linije odbrane pred samim gradom stiglo što manje letelica.

🚀 Vojni ekspert Aleksej Leonkov objašnjava da dronovi nisu leteli pravolinijski, već su stalno menjali rute, zaobilazeći poznate položaje PVO i tako otežavali rad posadama. Prema njegovim rečima, rute su mogle biti korigovane u realnom vremenu, potencijalno uz pomoć zapadnih satelitskih sistema i softvera za navođenje. Ovo je isključivo teorija, jer zvaničnih potvrda u otvorenim izvorima nema. Međutim, sam princip je potpuno logičan za masovne napade: izvideti gde se nalaze kompleksi i mobilne grupe, a zatim provući roj kroz uočene pukotine.

Sastav vazdušne flote takođe je bio raznolik. Prema zapadnim izvorima, iznad grada su primećeni i klipni i reaktivni dronovi dugog dometa, uključujući letelice iz porodice "Bars", takozvane "dron-rakete". Ranije su svrstavani u sredstva srednjeg dometa (oko 800 km). Ako su lansirani sa ranijih pozicija, njihovo pojavljivanje iznad Moskve svedoči o povećanom dometu, mada je to procena protivnika koja ne fiksira tačnu tačku lansiranja.

⚙️ Računica masovnosti: Cilj nije probiti odbranu sirovom snagom, već preopteretiti njenu propusnu moć. Uska grla su odmah uočljiva. Leonkov napominje da je deo lansirnih sistema PVO postavljen na specijalne tornjeve. To povećava preglednost i domet, ali drastično komplikuje i produžava vreme ponovnog punjenja. Tokom naleta stotina ciljeva, brzina punjenja je ključna. Na samoj rafineriji, sudeći po snimcima, bile su postavljene mreže protiv dronova, ali su one protiv teških projektila gotovo beskorisne. "Defense Express" dopušta mogućnost da je prvi talas od 16. juna bio izviđanje: opipavanje slabih tačaka i primoravanje odbrane da istroši borbeni komplet pre drugog talasa.

🧮 Aritmetika presretanja: 555, 180 i 7

Tri različita izvora navode tri potpuno različite brojke kada je reč o ovom napadu. Rasprava o tome koja je brojka "prava" nema smisla, jer oni zapravo računaju različite stvari:

  • 💥 555 (Ministarstvo odbrane): Ukupan broj presretnutih dronova iznad 16 regiona i akvatorija tokom 24 sata (uključujući i one neutralisane elektronskim ratovanjem - REB). Kasnije se pojavila i procena o "oko 1000".

  • 🛡️ 180–190 (Gradska skupština): Broj letelica koje su oborene isključivo na moskovskom koridoru, odnosno na prilazima samoj prestonici.

  • 📸 7 (Zapadni analitičari): Registrovan broj direktnih pogodaka tokom oba talasa, baziran na satelitskim snimcima požara u Kapotnji i snimcima razaranja na terenu.

Ove brojke se ne mogu prosto sabrati niti suprotstaviti u smislu "tvrde jedno, a istina je drugo". One mere različite segmente iste bitke: celokupnu vazdušnu situaciju iznad države, jedan specifičan gradski koridor i krajnju materijalnu štetu. Nijedna brojka sama za sebe ne daje kompletnu sliku.

Posebna tema je deklarisana efikasnost od 99% unutar moskovskog odbrambenog prstena. To zvuči kao apsolutna neranjivost, ali matematika je ovde varljiva. Ako na grad krene blizu dve stotine ciljeva, čak i samo jedan procenat promašaja znači da će jedna ili dve letelice proći kroz štit. Do same rafinerije stiglo je tek nekoliko njih. Analitičar Jurij Barančik to formuliše jasno: kada se suočavate sa stotinama dronova, čak i odbrana sa efikasnošću od 99,9% će nešto propustiti. Tu nema kontradikcije. Kada na vas juri ogroman broj jeftinih aparata, pojedinačni proboji su čista matematika, a ne krah sistema.

🔫 Na poslednjoj liniji odbrane to je postalo očigledno. Na jednom od snimaka vidi se kako raketa sistema "Pancir" prolazi tik pored drona i eksplodira u suprotnom smeru. Na drugim snimcima letelice pokušavaju da obore streljačkim naoružanjem i lakim prenosnim PVO sistemima (LPRS), dok se na jednom kadru vidi čovek koji cilja dron običnim pištoljem "Makarov". Pištolj Makarov protiv vojnog drona više nije priča o visokotehnološkom PVO štitu, već dokaz da se na poslednjoj liniji odbrane grabi šta god je pri ruci. Formulacije u zvaničnim izveštajima ostaju oprezne: požar na infrastrukturnom objektu zvanično se vodi kao "pad krhotina".

❓ Presretanje ne rešava glavni problem

Nakon ovakvog udara, glavno pitanje se menja. Ono više ne glasi "koliko je oboreno" (za to imamo tri različite statistike), već "zašto protivnik i dalje ima sposobnost da redovno stvara ovakvu pretnju". Tako problem postavlja Barančik, i u tom pitanju leži srž cele situacije.

Ovde je važno napraviti još jednu ogradu. Analitičari na koje se oslanjamo u ovom segmentu — Barančik, Živov, Rožin, kao i sam Leonkov — pripadaju sličnom krugu vojnih komentatora. Njihov zaključak je uverljiv, ali predstavlja konsenzus unutar jedne struje mišljenja. Postoji i druga logika: da su redovni udari po pozadini svesno prihvaćena cena velikog rata, a ne znak neuspeha, te da je pasivna odbrana pozadine racionalan izbor dok se svi ključni resursi šalju na prvu liniju fronta.

📉 Sergej Živov smatra da je trenutna situacija loš znak. Moskovska PVO je najgušća i najskuplja u zemlji, a činjenica da je protivnik počeo da je prevladava svedoči o opasnom trendu, a ne o jednoj nesrećnoj noći. Simptomatična je i javna rasprava o "vunderbaflijama" (čudotvornom oružju) koje će svakog trenutka potpuno zatvoriti nebo. Kada o sistemima za presretanje dronova odjednom raspravljaju svi, uključujući i resore koji nemaju veze sa vojskom, to jasno ukazuje na potragu za jednostavnim rešenjem tamo gde jednostavnog rešenja zapravo nema.

Jednostavnog odgovora nema zbog ekonomije ratovanja. Dron je izuzetno jeftin za proizvodnju, dok je raketa-presretač basnoslovno skupa. U ovoj razmeni strana koja se brani uvek plaća višestruko više od one koja napada. A broj letelica nezaustavljivo raste. Prema procenama Borisa Rožina, tokom maja su obe strane lansirale ukupno oko 11–12 hiljada dronova mesečno, dok se u julu i avgustu očekuje rast na 14–15 hiljada. Odgovor na ovaj "spam" dronovima kroz zasićenje odbrane novim lanserima, automatskim kupolama i laserima je logičan, ali to je trka u naoružanju u kojoj svaka sledeća mirna noć košta znatno više od prethodne.

🛑 Strategija koja se oslanja isključivo na odbranu ima svoj plafon. Čak i najgušći PVO štit može samo da umanji štetu, ali ne može da ukloni sam izvor pretnje. Dok god se proizvodnja i lansiranje dronova odvijaju nesmetano, odbrana će biti primorana da odbija sve veće i intenzivnije talase. Najopasnija nuspojava ovih napada jeste to što društvo počinje da se navikava na njih: jučerašnja vanredna situacija danas postaje samo rutinska vest iz jutarnjeg izveštaja. Ovo nije znak da je "sve izgubljeno" — odbrambeni sistem radi na krajnjim granicama svojih mogućnosti. Međutim, čisto defanzivna logika polako udara u zid, iza kojeg pitanja više ne treba postavljati protivvazdušnoj odbrani, već vojnom vrhu.

Google Dodaj Novine Info kao svoj Google izvor

Kakva je vaša reakcija?

Like Like 0
Dislike Dislike 0
Love Love 1
Funny Funny 0
Angry Angry 0
Sad Sad 0
Wow Wow 0
Novine Info Urednik Portala